Veza između stresa, sna i neuroplastičnosti

Stres i spavanje dva su ključna faktora koja značajno utječu na neuroplastičnost, proces kojim mozak formira i preuređuje sinaptičke veze kao odgovor na iskustva i učenje. Dok stres može imati i pozitivne i negativne efekte na neuroplastičnost, spavanje ima ključnu ulogu u oporavku mozga od stresnih iskustava i u održavanju zdravih neuralnih veza. Interakcija između stresa i sna je složena, a njihov kombinirani utjecaj na neuroplastičnost može imati dugoročne posljedice na kognitivne funkcije i emocionalno zdravlje.

Utjecaj stresa na kvalitet sna

Hronični stres može značajno narušiti kvalitet sna, što dalje može oslabiti neuroplastičnost. Povećani nivoi kortizola, hormona stresa, povezani su s problemima u snu, uključujući poteškoće sa uspavljivanjem, skraćenim trajanjem sna i češća buđenja tokom noći (Meerlo et al., 2008). Smanjena kvaliteta sna, zauzvrat, može ometati procese sinaptičke plastičnosti koji se odvijaju tokom noći, posebno u fazama sporotalasnog sna (NREM) i REM faze.

Spavanje kao zaštitni faktor protiv stresa

S druge strane, adekvatan san može djelovati kao zaštitni faktor protiv štetnih efekata stresa na mozak. Tokom sna, naročito u REM fazi, dolazi do smanjenja emocionalne reaktivnosti i obrade stresnih događaja, što pomaže u smanjenju negativnih utjecaja stresa na neuroplastičnost (van der Helm et al., 2011). Redovno i kvalitetno spavanje može pomoći u očuvanju sinaptičkih veza i spriječiti stresom inducirane promjene u mozgu.

Stres, san i hipokampus

Hipokampus, regija mozga ključna za učenje i pamćenje, posebno je osjetljiva na kombinirane efekte stresa i narušenog sna. Hronični stres i nedostatak sna mogu dovesti do smanjenja volumena hipokampusa, što rezultira smanjenjem kognitivnih sposobnosti i poteškoćama u formiranju novih sjećanja (McEwen & Gianaros, 2011). Ovi negativni učinci mogu biti posebno izraženi kod osoba koje pate od poremećaja spavanja, kao što je nesanica, u kombinaciji s visokim nivoima stresa.

Neuroplastičnost i san u stresnim situacijama

Tokom stresnih situacija, kvalitetan san može pomoći u očuvanju i obnavljanju neuroplastičnosti. Istraživanja pokazuju da san nakon stresnih događaja može potaknuti sinaptogenezu i omogućiti mozgu da bolje reagira na buduće stresore (Kim & Yoon, 2017). Ovo sugerira da spavanje ne samo da ima ulogu u oporavku od stresa, već i u jačanju otpornosti mozga na buduće stresne izazove.

Intervencije za poboljšanje sna i smanjenje stresa

Intervencije usmjerene na poboljšanje kvalitete sna, kao što su kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu (CBT-I) i tehnike upravljanja stresom, mogu značajno doprinijeti očuvanju neuroplastičnosti. Osiguravanje adekvatnog sna može pomoći u smanjenju nivoa kortizola, poboljšanju sinaptičke plastičnosti i jačanju kognitivnih funkcija, čak i u prisutnosti stresnih faktora (Baglioni et al., 2010).

Zaključak

Spavanje ima ključnu ulogu u podržavanju i održavanju neuroplastičnosti tokom cijelog života. Od konsolidacije memorije kod djece i adolescenata, do očuvanja kognitivnih funkcija kod starijih osoba, san je neophodan za pravilno funkcioniranje mozga. Nedostatak sna može imati ozbiljne posljedice na kognitivno zdravlje i povećati rizik od neurodegenerativnih bolesti. Stoga je od izuzetne važnosti prepoznati značaj sna i implementirati strategije koje će osigurati dovoljno kvalitetnog sna u svim fazama života.

Reference

• Baglioni, C., Spiegelhalder, K., Lombardo, C., & Riemann, D. (2010). Sleep and emotions: A focus on insomnia. Sleep Medicine Reviews, 14(4), 227-238.

• Joëls, M., Pu, Z., Wiegert, O., Oitzl, M. S., & Krugers, H. J. (2011). Learning under stress: How does it work? Trends in Cognitive Sciences, 15(4), 152-162.

• Kim, E. J., & Yoon, H. K. (2017). Stress and sleep. Psychiatry Investigation, 14(4), 340-346.

• McEwen, B. S., & Gianaros, P. J. (2011). Stress- and allostasis-induced brain plasticity. Annual Review of Medicine, 62(1), 431-445.

• Meerlo, P., Sgoifo, A., & Suchecki, D. (2008). Restricted and disrupted sleep: Effects on autonomic function, neuroendocrine stress systems, and stress responsivity. Sleep Medicine Reviews, 12(3), 197-210.

• van der Helm, E., Gujar, N., & Walker, M. P. (2011). Sleep deprivation impairs the accurate recognition of human emotions. Sleep, 33(3), 335-342.

PROČITAJTE VIŠE

Razvijanje empatije i njene psihološke koristi

Umijeće rješavanja sukoba: Šta nas psihologija uči o svađama?