Stigma i mentalno zdravlje: Ključni koraci za promjenu društvenih stavova

Stigma povezana s mentalnim zdravljem predstavlja jedan od najznačajnijih izazova u oblasti javnog zdravlja. Iako se razumijevanje mentalnih poremećaja poboljšalo, mnogi ljudi i dalje doživljavaju osobe s mentalnim problemima kroz prizmu negativnih stereotipa, što otežava pristup adekvatnoj zdravstvenoj njezi i integraciju u društvo. Ovaj članak razmatra uzroke i posljedice stigmatizacije mentalnog zdravlja te predlaže ključne korake za promjenu društvenih stavova prema osobama s mentalnim poremećajima.

Uzroci stigme povezanih s mentalnim zdravljem

Stigmatizacija mentalnog zdravlja ima duboke korijene u društvenim normama, kulturološkim uvjerenjima i nedostatku informacija. Prema istraživanju Corrigana i Watsona (2002), stigma proizlazi iz tri osnovna faktora: neznanja, predrasuda i diskriminacije. Neznanje se odnosi na pogrešne informacije ili nedostatak znanja o mentalnim poremećajima, što dovodi do formiranja predrasuda – negativnih emocija ili stavova prema osobama s mentalnim problemima. Konačno, diskriminacija se manifestira kroz konkretne radnje koje ograničavaju prava i mogućnosti osoba sa mentalnim poremećajima (Corrigan & Watson, 2002).

Posljedice stigme

Posljedice stigmatizacije mentalnog zdravlja su ozbiljne i višestruke. Ljudi koji doživljavaju stigmu često izbjegavaju traženje pomoći zbog straha od osude ili socijalne isključenosti (Henderson et al., 2013). Ovo može dovesti do pogoršanja njihovog stanja, što zauzvrat povećava rizik od ozbiljnijih zdravstvenih problema, uključujući i suicid. Studija Pescosolidoa i suradnika (2010) pokazuje da stigma također može negativno utjecati na oporavak jer dovodi do unutarnje stigme i samosabotaže kod osoba koje žive s mentalnim poremećajima (Pescosolido et al., 2010).

Ključni koraci za promjenu društvenih stavova

Postoji nekoliko učinkovitih strategija za borbu protiv stigme vezane za mentalno zdravlje:

1. Edukacija i podizanje svijesti

Edukacija je ključni alat u borbi protiv stigme. Podizanje svijesti o mentalnim poremećajima putem kampanja u medijima, školama i radnim mjestima može pomoći u smanjenju neznanja i predrasuda. Istraživanja pokazuju da je edukacija o mentalnom zdravlju povezana s pozitivnijim stavovima i većom spremnošću za podršku osobama s mentalnim poremećajima (Thornicroft et al., 2016).

2. Promocija kontakta sa osobama koje imaju iskustva s mentalnim poremećajima

Kontakt sa osobama koje imaju iskustva s mentalnim poremećajima može biti moćno sredstvo za razbijanje stigme. Prema studiji Yanos et al. (2015), interakcije s osobama koje otvoreno govore o svojim iskustvima s mentalnim zdravljem smanjuju negativne stereotipe i povećavaju empatiju među ljudima (Yanos et al., 2015).

3. Podrška zakonodavstvu protiv diskriminacije

Zakonodavne mjere koje zabranjuju diskriminaciju na osnovu mentalnog zdravlja mogu pomoći u zaštiti prava osoba s mentalnim poremećajima. Primjeri uključuju Zakon o Amerikancima s invaliditetom (ADA) u Sjedinjenim Državama, koji štiti osobe s mentalnim poremećajima od diskriminacije na radnom mjestu (Corrigan, 2016).

4. Poticanje samopodrške i osnaživanja

Osnaživanje osoba koje žive s mentalnim poremećajima može smanjiti unutarnju stigmu i povećati njihovu sposobnost za samopodršku. Samopodrška uključuje izgradnju snažne mreže podrške, razvoj vještina za suočavanje s izazovima i traženje pomoći kada je to potrebno (Corrigan et al., 2009).

5. Uključivanje zajednice u programe za mentalno zdravlje

Zajednički napori zajednice, uključujući zdravstvene radnike, organizacije civilnog društva i kreatore politika, ključni su za smanjenje stigme. Inicijative koje uključuju cijelu zajednicu, poput programa mentalnog zdravlja u školama i na radnim mjestima, mogu promovirati inkluziju i smanjenje diskriminacije (Stuart, 2006).

Zaključak

Stigma povezana s mentalnim zdravljem i dalje je značajan problem koji zahtijeva sveobuhvatnu akciju. Edukacija, promocija kontakta, zakonodavne mjere, osnaživanje pojedinaca i uključivanje zajednice predstavljaju ključne korake ka smanjenju stigme i poboljšanju kvalitete života osoba s mentalnim poremećajima. Kroz ove mjere možemo stvoriti društvo koje je otvorenije i podržavajuće za sve, bez obzira na njihovo mentalno zdravlje.

Reference

• Corrigan, P. W., & Watson, A. C. (2002). Understanding the impact of stigma on people with mental illness. World Psychiatry, 1(1), 16–20.

• Corrigan, P. W. (2016). Principles and practice of stigma reduction interventions. Psychiatric Services, 67(4), 434-441.

• Corrigan, P. W., Morris, S. B., Michaels, P. J., Rafacz, J. D., & Rüsch, N. (2012). Challenging the public stigma of mental illness: A meta-analysis of outcome studies. Psychiatric Services, 63(10), 963-973.

• Henderson, C., Evans-Lacko, S., & Thornicroft, G. (2013). Mental illness stigma, help seeking, and public health programs. American Journal of Public Health, 103(5), 777-780.

• Pescosolido, B. A., Medina, T. R., Martin, J. K., & Long, J. S. (2010). The "backbone" of stigma: Identifying the global core of public prejudice associated with mental illness. American Journal of Public Health, 100(5), 853-860.

• Stuart, H. (2006). Mental illness and employment discrimination. Current Opinion in Psychiatry, 19(5), 522-526.

• Thornicroft, G., Mehta, N., Clement, S., Evans-Lacko, S., Doherty, M., Rose, D., ... & Henderson, C. (2016). Evidence for effective interventions to reduce mental-health-related stigma and discrimination. The Lancet, 387(10023), 1123-1132.

• Yanos, P. T., Lucksted, A., Drapalski, A. L., Roe, D., & Lysaker, P. H. (2015). Interventions targeting mental health self-stigma: A review and comparison. Psychiatric Rehabilitation Journal, 38(2), 171-178.

PROČITAJTE VIŠE

Depresija: Simptomi, uzroci i inovativne metode liječenja

Razvijanje empatije i njene psihološke koristi