Trauma: Dubinsko razumijevanje i prepoznavanje simptoma

Trauma predstavlja duboko emotivno iskustvo koje nadmašuje kapacitet pojedinca da se s njime suoči. Iako je trauma često povezana s izuzetno stresnim događajima poput nesreća, zlostavljanja ili prirodnih katastrofa, njeni efekti i mehanizmi su kompleksni i mogu varirati od osobe do osobe. Ovaj članak istražuje prirodu traume, njene psihološke i fiziološke mehanizme, kao i put ka oporavku na temelju najnovijih istraživanja.

Šta je trauma?

Trauma je psihološki odgovor na događaj ili niz događaja koji su preplavljujući i koji ozbiljno narušavaju emocionalno blagostanje pojedinca. Postoji nekoliko vrsta trauma, uključujući akutnu traumu, koja se javlja kao rezultat jednokratnog događaja, i hroničnu traumu, koja proizlazi iz ponavljanih ili dugotrajnih stresora (American Psychiatric Association [APA], 2020). Kompleksna trauma odnosi se na iskustvo višestrukih i dugotrajnih traumatskih događaja, često u okviru interpersonalnih odnosa (Courtois & Ford, 2016).

Psihološki i fiziološki mehanizmi traume

Kada se osoba suoči s traumatskim događajem, tijelo reaguje aktiviranjem autonomnog nervnog sistema, uključujući reakcije „bori se ili bježi“ ili „zaleđivanje“ (Van der Kolk, 2014). Ove reakcije pokreću oslobađanje hormona stresa, poput kortizola, što može imati dugoročne posljedice na zdravlje ukoliko je stres kontinuiran.

Neuronalni putevi koji su uključeni u obradu traume mogu biti trajno promijenjeni usljed hroničnog stresa, što može rezultirati poremećajem u radu hipokampusa, amigdale i prefrontalnog korteksa, ključnih dijelova mozga za pamćenje, emocije i izvršne funkcije (McEwen, 2017). To može objasniti zašto mnogi ljudi s traumom imaju poteškoća u obradi i regulaciji emocija, kao i u sjećanju na traumatske događaje.

Kako Prepoznati Traumu?

Prepoznavanje traume može biti izazovno jer se simptomi mogu manifestirati na različite načine i varirati od osobe do osobe. Međutim, postoji nekoliko ključnih znakova i simptoma koji mogu ukazivati na prisustvo traume:

Emocionalni simptomi

• Intenzivna anksioznost ili strah: Osobe koje su doživjele traumu često osjećaju snažnu anksioznost, strah ili paniku, posebno kada su suočene s podsjetnicima na traumatski događaj (American Psychiatric Association [APA], 2020; van der Kolk, 2014).

• Osjećaj bespomoćnosti ili beznađa: Trauma može izazvati osjećaj da je situacija bezizlazna, što može dovesti do depresije (Herman, 1997).

• Razdražljivost i ljutnja: Povećana razdražljivost, ljutnja ili osjećaj „kratkog fitilja“ su česti kod osoba koje pate od traume (APA, 2020).

Kognitivni simptomi

• Flashbackovi i noćne more: Često ponavljanje traumatskog događaja kroz sjećanja ili snove jedan je od najprepoznatljivijih simptoma traume (Brewin, Gregory, Lipton, & Burgess, 2010).

• Problemi s koncentracijom: Osobe s traumom mogu imati poteškoća s fokusiranjem, pa čak i s obavljanjem svakodnevnih zadataka (Ehlers & Clark, 2000).

• Disocijacija: Neki ljudi mogu doživjeti disocijaciju, što podrazumijeva osjećaj odvojenosti od stvarnosti, emocija ili tijela (van der Kolk, 2014).

Fiziološki simptomi

• Povećana budnost (hipervigilancija): Osobe s traumom mogu biti konstantno „na oprezu“, očekujući opasnost ili prijetnju (McEwen, 2017).

• Povećan broj otkucaja srca i znojenje: Kada se prisjete traume, osobe mogu iskusiti fizičke reakcije kao što su ubrzan rad srca, znojenje i drhtanje (van der Kolk, 2014).

• Problemi sa spavanjem: Nesposobnost da zaspu ili da imaju kvalitetan san često prati traumatsko iskustvo (APA, 2020).

Bihevioralni simptomi

• Izbjegavanje: Osobe s traumom često izbjegavaju ljude, mjesta ili aktivnosti koje ih podsjećaju na traumatski događaj (Foa, Keane, Friedman, & Cohen, 2008).

• Povlačenje iz društvenih aktivnosti: Gubitak interesa za aktivnosti u kojima su nekada uživali i povlačenje iz društvenih interakcija mogu biti znakovi traume (Courtois & Ford, 2016).

• Samomedikacija: Upotreba alkohola, droga ili drugih supstanci kako bi se „umirili“ simptomi traume može ukazivati na prisustvo traume (APA, 2020).

Interpersonalni simptomi

• Poteškoće u održavanju odnosa: Trauma može otežati bliske odnose zbog osjećaja nepovjerenja, straha od napuštanja ili osjećaja izolacije (Herman, 1997).

• Izražena osjetljivost na odbacivanje ili kritiku: Pojedinci s traumom mogu biti preosjetljivi na kritiku i osjećati se lako povrijeđeni (Cloitre, Cohen, & Koenen, 2006).

Efekti traume

Trauma može imati različite efekte na mentalno i fizičko zdravlje. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je najpoznatiji rezultat traumatskog iskustva i karakteriziran je simptomima poput flashbackova, noćnih mora, anksioznosti i izbjegavanja podsjetnika na traumatski događaj (APA, 2020). Međutim, efekti traume nisu ograničeni na PTSP. Mnoge osobe mogu razviti depresiju, anksiozne poremećaje, poremećaje u ishrani ili poremećaje zloupotrebe supstanci (Substance Abuse and Mental Health Services Administration [SAMHSA], 2019).

Pored mentalnog zdravlja, trauma može imati i ozbiljne fizičke posljedice, uključujući povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti, poremećaja imunog sistema i hroničnih bolova (Anda et al., 2006).

Put ka oporavku

Oporavak od traume je složen i dugotrajan proces koji može zahtijevati različite oblike liječenja, uključujući psihoterapiju, farmakoterapiju i podršku zajednice. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je jedna od najefikasnijih metoda liječenja traume, koja pomaže pacijentima da prepoznaju i promijene disfunkcionalne obrasce mišljenja i ponašanja (Bisson et al., 2013). Također, terapija zasnovana na mindfulnesu i tjelesno orijentisane terapije, kao što je somatsko iskustvovanje, sve više dobijaju na značaju u tretmanu trauma (Van der Kolk, 2014).

Jedan od ključnih aspekata oporavka je ponovno uspostavljanje osjećaja sigurnosti i kontrole nad vlastitim životom. To može uključivati rad na emocionalnoj regulaciji, jačanje odnosa s drugima i izgradnju novih životnih vještina (Herman, 1997).

Prevencija i svijest o traumi

S obzirom na to da trauma može imati dalekosežne posljedice, prevencija i podizanje svijesti su ključni. Edukacija o traumama, njihovo prepoznavanje u ranoj fazi i pravovremena intervencija mogu smanjiti rizik od dugoročnih posljedica (SAMHSA, 2019). Također, stvaranje podržavajuće okoline, bilo u porodici, školi ili na radnom mjestu, može igrati ključnu ulogu u zaštiti od traumatskih iskustava i njihovih posljedica.

Zaključak

Trauma je složen i dugotrajan problem koji može značajno utjecati na mentalno i fizičko zdravlje. Razumijevanje njenih mehanizama i efekata, kao i razvijanje učinkovitih strategija za oporavak, ključni su za pružanje podrške osobama koje su pretrpjele traumatska iskustva. Iako put ka oporavku može biti težak, dostupnost različitih terapijskih pristupa i podrška zajednice može pomoći osobama da povrate osjećaj sigurnosti i normalnosti u svom životu.

Reference

• American Psychiatric Association. (2020). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5th ed.). Arlington, VA: American Psychiatric Publishing.

• Anda, R. F., Felitti, V. J., Bremner, J. D., Walker, J. D., Whitfield, C., Perry, B. D., ... & Giles, W. H. (2006). The enduring effects of abuse and related adverse experiences in childhood. European Archives of Psychiatry and Clinical Neuroscience, 256(3), 174-186.

• Bisson, J. I., Cosgrove, S., Lewis, C., & Roberts, N. P. (2013). Post-traumatic stress disorder. BMJ, 347, f5578.

• Brewin, C. R., Gregory, J. D., Lipton, M., & Burgess, N. (2010). Intrusive images in psychological disorders: Characteristics, neural mechanisms, and treatment implications. Psychological Review, 117(1), 210-232.

• Cloitre, M., Cohen, L. R., & Koenen, K. C. (2006). Treating survivors of childhood abuse: Psychotherapy for the interrupted life. Guilford Press.

• Courtois, C. A., & Ford, J. D. (2016). Treatment of complex trauma: A sequenced, relationship-based approach. Guilford Publications.

• Ehlers, A., & Clark, D. M. (2000). A cognitive model of posttraumatic stress disorder. Behaviour Research and Therapy, 38(4), 319-345.

• Foa, E. B., Keane, T. M., Friedman, M. J., & Cohen, J. A. (Eds.). (2008). Effective treatments for PTSD: Practice guidelines from the International Society for Traumatic Stress Studies. Guilford Press.

• Herman, J. L. (1997). Trauma and recovery: The aftermath of violence--from domestic abuse to political terror. Basic Books.

• McEwen, B. S. (2017). Neurobiological and systemic effects of chronic stress. Chronic Stress, 1, 1-14.

• Substance Abuse and Mental Health Services Administration. (2019). Trauma-informed care in behavioral health services. Treatment Improvement Protocol (TIP) Series 57. HHS Publication No. (SMA) 13-4801. Rockville, MD: Substance Abuse and Mental Health Services Administration.

• Van der Kolk, B. A. (2014). The body keeps the score: Brain, mind, and body in the healing of trauma. Viking.

PROČITAJTE VIŠE

Zašto je briga o mentalnom zdravlju presudna za uspjeh u životu?

Učinkoviti načini upravljanja stresom putem fizičke aktivnosti