Umor i preopterećenost: Uzroci, simptomi i rješenja
Umor i preopterećenost su česti izazovi širom svijeta. Otkrijte uzroke, simptome i najefikasnije strategije za prevenciju i liječenje sindroma sagorijevanja.
PSIHOLOGIJA
Društvo bez iluzija
8/6/20243 min read


Razumijevanje umora i preopterećenosti: Uzroci, simptomi i rješenja
Umor i preopterećenost su uobičajeni izazovi s kojima se susreću ljudi širom svijeta, naročito u radno aktivnoj populaciji. Ovi osjećaji ne samo da narušavaju kvalitet života, već mogu dovesti i do ozbiljnijih zdravstvenih problema kao što su hronični stres i sindrom sagorijevanja (burnout). U ovom članku, istražićemo najnovije naučne uvide u ove fenomene, njihove uzroke, simptome, i najefikasnije strategije za prevenciju i liječenje.
Šta je umor i preopterećenost?
Umor se može definisati kao stanje fizičke i mentalne iscrpljenosti koje nastaje usljed prekomjernog stresa ili napora. Preopterećenost, s druge strane, označava stanje u kojem se pojedinac suočava sa zahtjevima koji premašuju njegove ili njene sposobnosti da ih zadovolji. Dok umor često proizlazi iz akumuliranog stresa, preopterećenost može biti rezultat prekomjernih radnih obaveza, emocionalnog stresa ili lošeg upravljanja vremenom (Maslach & Leiter, 2016).
Uzroci i faktori rizika
Glavni uzroci umora i preopterećenosti uključuju:
Radno okruženje
Prekomjerni zahtjevi na poslu, dugi radni sati, nejasne radne uloge i nedostatak podrške doprinose osjećaju preopterećenosti. Studija koju su proveli Demerouti et al. (2014) ističe da loša organizacijska klima može povećati rizik od sagorijevanja.
Porodične i društvene obaveze
Balansiranje između posla i privatnog života može biti izuzetno izazovno, naročito za ljude koji se brinu o djeci ili starijim članovima porodice (Greenhaus & Beutell, 1985).
Nedostatak sna
Hronični nedostatak sna može dovesti do kumulativne iscrpljenosti, smanjujući sposobnost pojedinca da se nosi sa stresom (Walker, 2017).
Nedostatak fizičke aktivnosti
Fizička neaktivnost može doprinijeti osjećaju umora i smanjiti ukupnu energiju (Biddle & Asare, 2011).
Simptomi umora i preopterećenosti
Simptomi mogu varirati od fizičkih do psiholoških i kognitivnih:
Fizički: Iscrpljenost, slabost, glavobolje, bolovi u mišićima.
Psihološki: Anksioznost, depresija, razdražljivost.
Kognitivni: Problemi sa koncentracijom, smanjena efikasnost na poslu, teškoće u donošenju odluka (Bianchi et al., 2019).
Strategije za prevenciju i liječenje
Upravljanje vremenom: Planiranje aktivnosti i postavljanje prioriteta može smanjiti osjećaj preplavljenosti. Preporučuje se korištenje tehnika kao što su "Eisenhower matrica" za efikasno određivanje prioriteta (Covey, 2004).
Redovno odmaranje i kvalitetan san: Osiguravanje dovoljno vremena za san i pauze tokom radnog dana ključno je za održavanje energije i smanjenje stresa (National Sleep Foundation, 2020).
Fizička aktivnost: Redovna tjelesna aktivnost pomaže u smanjenju stresa i poboljšanju općeg zdravstvenog stanja. Prema istraživanju koje je provela American Psychological Association (APA), čak i umjerena fizička aktivnost može značajno poboljšati raspoloženje i energiju (APA, 2019).
Tehnike opuštanja: Praktikovanje meditacije, dubokog disanja i progresivne mišićne relaksacije može pomoći u smanjenju stresa i poboljšanju emocionalne stabilnosti (Grossman et al., 2004).
Socijalna podrška: Traženje podrške od prijatelja, porodice ili stručnjaka za mentalno zdravlje može pružiti potrebnu emocionalnu podršku i strategije za suočavanje (House, 1981).
Zaključak
Umor i preopterećenost su kompleksni fenomeni koji zahtijevaju sveobuhvatan pristup. Razumijevanje njihovih uzroka i simptoma, kao i implementacija učinkovitih strategija za prevenciju i liječenje, ključni su za održavanje mentalnog i fizičkog zdravlja. Uz adekvatnu podršku i promjene u načinu života, moguće je značajno poboljšati kvalitet života i efikasno upravljati svakodnevnim stresom.
Reference
American Psychological Association. (2019). The impact of exercise on mental health.
Bianchi, R., Schonfeld, I. S., & Laurent, E. (2019). Burnout: Moving beyond the state-trait dichotomy. Journal of Occupational Health Psychology, 24(1), 1-11.
Biddle, S. J., & Asare, M. (2011). Physical activity and mental health in children and adolescents: A review of reviews. British Journal of Sports Medicine, 45(11), 886-895.
Covey, S. R. (2004). The 7 Habits of Highly Effective People. Free Press.
Demerouti, E., Bakker, A. B., Nachreiner, F., & Schaufeli, W. B. (2014). The job demands-resources model of burnout. Journal of Applied Psychology, 86(3), 499-512.
Greenhaus, J. H., & Beutell, N. J. (1985). Sources of conflict between work and family roles. Academy of Management Review, 10(1), 76-88.
Grossman, P., Niemann, L., Schmidt, S., & Walach, H. (2004). Mindfulness-based stress reduction and health benefits. Journal of Psychosomatic Research, 57(1), 35-43.
House, J. S. (1981). Work Stress and Social Support. Addison-Wesley Publishing Company.
Maslach, C., & Leiter, M. P. (2016). Understanding the burnout experience: Recent research and its implications for psychiatry. World Psychiatry, 15(2), 103-111.
National Sleep Foundation. (2020). How Much Sleep Do We Really Need?
Walker, M. P. (2017). Why We Sleep: Unlocking the Power of Sleep and Dreams. Scribner.